Mnogi ljudi danas ostaju i žive sami jer se boje da će ima partner uzeti slobodu. Kao prvo za zajednički život potrebna je ogromna ljubav, iako se mnogi ne slažu s time, meni je to glavni uvjet. Nakon toga razumijevanje i zadnje je želja da svakim danom budemo sve bolji jedno prema drugome.

Ljudi kažu da se sve mijenja kada jednom uđete u brak, pod brakom misle na zajednički život. To je točno, ali kako se mijenja. Tako da vam jutra započinju zagrljajem i poljupcem. Ujutro ne radite za doručka dva jaja na oko, nego pet. Ručak kuhate zajedno, dok vi režete papriku, on reže tikvice. Suđe nekada perete vi, nekada on.

Kada ste bolesni Partner Vam donesi čaj u krevet, napravi vam i doručak, ručak i večeru. Pusti Vas u krevetu i dolazi vas svako malo poljubiti u čelo i vidjeti da li vam je bolje. Pusti vas da imate loše dane, zna da niste savršeni i voli vas upravo takvi kakvi jeste.

Kada ste tužni partner vam pokuša staviti osmijeh na lice. Kod posjete roditeljima dok vam oni govore da bi trebali to i to napraviti drugačije nego što vi mislite, on vam pogledom kaže da sve radite dobro i riječima: "ona zna najbolje". Perete veš zajedno i čudite se svaki puta kako je vešmašina "pojela" tu jednu čarapu. Kada se zagrlite osjetiti da tu pripadate oduvijek.

Navečer se pomolite bogu zato što se pronašli i s nestrpljenjem čekate sljedeći dan, jer vam više snovi nisu najljepši dio dana, nego upravo vaš život. Ne znam za vas, ali ja želim ovako do kraja života i to je samo mali dio zajedničkog života.

Mnogi će od vas reći: "imaš sreće". Da imam, zato što sam izabrala vjerovati u ljubav.