Malo koje pitanje me može isfrustrirati više od: ‘Where are you from?’. Nivo frustracije se podiže za barem 30 posto ako mi to pitanje postavi neko u krcatom klubu uz preglasnu muziku.

Nije nam lako. Ako neko kaže da je iz Francuske, ne mora ništa dalje objašnjavati, nego, štaviše, od starta je profinjeniji i elegantniji. Nekim ljudima je sam naglasak vrsta modnog dodatka; moja prijateljica iz Španije ne mora nositi interesantne naušnice, nego samo progovori sa svojim mekanim Spanglishom i već zapada za uho (i oko). Ako govorimo o Njemcima, na primjer, oni po defaultu imaju visok nivo poštovanja u društvu, jer dolaze iz neke čarobne zemlje gdje su svi pametni i dobro situirani. Ako je neko iz Malezije, Indije, Kine ili neke druge egzotične zemlje, to postaje izuzetno dobar povod za nastavak razgovora (Indija? Već godinama planiram da posjetim Indiju. Šta preporučuješ da obavezno vidim?). Ne moram ni pominjati sve one sexy latino zemlje, jer je naprosto neodoljivo kada djevojka kaže da je iz neke Venecuele.

A šta se dešava kada ja kažem da sam, da izvinite, iz Bosne? Skoro 5 godina živim vani i navikla sam na svakakve komentare i reakcije na spomen jedine nam naše. Izdvaja se nekoliko tipičnih slučajeva koje bih voljela podijeliti sa vama:

1. Braća Slaveni

Slaveni uglavnom vrlo dobro poznaju geografiju jer su odrasli pod istim komunističkim režimom obrazovanja gdje se išlo na popravni ispit ako ne poznaješ riječnu mrežu Meksika. Najčešće se sjete i Jugoslavije, jer smo i historiju učili jednako temeljito.

• Bosna i Hercegovina? Baš zanimljivo. Jesi li iz Sarajeva? (kao da znaju ijedan drugi grad).

Konverzacija dobija nove dimenzije koje bezuspješno pokušavam izbjeći.

• Šta ti misliš o Titu, da li je bio diktator? Nikada nisam bio u Bosni, ali sam bio u Hrvatskoj na moru. Bio sam i u Beogradu jedanput. Jesi li ti ikad bila tamo? Izvini ako sam te uvrijedio, ne znam da li vi iz Bosne smijete ići u Hrvatsku ili Srbiju. Ima li još uvijek muslimana u Bosni? Da li je još uvijek prisutna tenzija? Jesi li ti možda muslimanka? Ali, pa ti piješ pivo?!?

2. Zapadnoevropska gospoda

Čuli su za Bosnu, ali čini mi se da misle da tamo ne žive ljudi koji govore Engleski Jezik, imaju osjećaj za modu i čitaju vijesti. Uvijek mi upute pomalo sažaljiv pogled uz onu vrstu reakcije: Zaista? Nikad ne bih rekao da si iz Bosne.

Ako je muškarac u pitanju, često čujem: Džeko!!! (hvala ti, Edine, što ponekad obavljaš bolji posao od ministra vanjskih poslova i kojekakvih diplomata)

Ali, jao meni, onda tek počinje šou:

• Koji jezik pričate: srpski ili hrvatski? Da li tamo još uvijek traje rat? Da li se Kosovo pripojilo vama? Čekaj, zar vi niste u Evropskoj Uniji? Oh, pa to je stvarno tužno…

3. Ameri

Teško da postoji ijedna druga nacija koja me više fascinira i nasmijava. Njihovo poznavanje svijeta preko okeana je toliko limitirano da ih većina ne posjeduje ni pasoš (čast izuzecima). Najdraži odgovor koji od njih dobijem (češće nego sto biste mogli zamisliti) je:

• Boston? Ti si iz Bostona?
• Ne, BoSnia!
• Ahhh, Baaaznia.

Potom slijedi:

• Mislim da sam nekad čuo za tu zemlju. Baš dobro govoriš engleski jezik, otkud to? Vi tamo govorite ruski, je li tako?

4. Ostatak svijeta

• Nemam pojma gdje je to.
• Jesi li ikad čuo za Balkan?
• Ne…
• Hrvatska, Srbija, Slovenija?
• Hmmmm, ne baš…
• Italija?
• Ah, znam gdje je Italija!
• Eh, pa prekoputa.

A tek kad neki pametnjakovići postave pitanje kako se danas slažu Hercegovina i Bosna.

• A podjela države nije na ta dva dijela? Nego? Republika Srpska i Federacija? Ma, daj! Pa zašto se onda zove Bosna i Hercegovina? Aha… A, mogu li Srbi da odu u Srbiju, a Hrvati u Hrvatsku? Koja je religija u Bosni? Tri religije? Imate 3 predsjednika?!?

Doduše, ima i gorih slučajeva. Prijatelj mi je prije neki dan ispričao kako je nekom na pitanje: ‘Where are you from?’ odgovorio sa: ‘Montenegro’. Komentar je bio vrhunski:

• But, dude, how come you are white, then?

Sudija, sviraj kraj.