Drhtaj je knjiga koja je mogla biti napisana na mnogo bolji način. Počela je vrlo interesantno i Graceina opsesija s vukovima se činila vrlo zanimljivom, ali kad upoznajemo Sama kao čovjeka, onda postaje dosadno.
Njihova veza mi je dosadna i monotona, a oni dvoje su jednostavno dosadni i monotoni likovi. Grace nije bila nikako zanimljiva, nego jednostvano prazna i previše obična. Sam je u nekim trenutcima bio zaminljiv, ali je previše pun sebe i sam sebe nazivao umjetnikom, a poezija mu je jednostavno jadna.
Oboje se samo žale što ne mogu biti svaki dan zajedno, ne mare za druge ljude, nego samo kako vukovi utječu na njih i činili su mi se previše cmizdravi, zato nisam imala nekih osjećaja za njih. u jednom trenutku joj Olivia (moj nadraži lik) je napada zbog nenje opsesije zbog vukova, a kad počinju se rješavati vukova, ona trči k’o muha bez glave da spasi vukove. Draga moja Grace, ljudi umiru, mislim da se ne moramo brinuti za tvoje vučiće.
Bila mi je jako draga i Isabel, jer se ona pokušavala izboriti za brata i brinula je za svoju obitelj, ali Sam i Grace su je šutali jer je nisu voljeli. A kad je pozovu kod kuće da joj napokon pomognu, ali oni su pravili slanu pitu. Stvarno?
Također mi se stvar s vukovima činila vrlo kreativna, ali lijek za to je bio prilično glup. Zar nisu mogli naći neki drugi lijek? Stvarno?
Dragi likovi su mi Olivia i Isabel, Grace i Sam su mi dosadni i monotoni, a najgori su mi Beck jer je previše sebičan i zbog toga je uništio Samu život, a također i Jack, jer je kreten.
Također mi se u ovoj knjizi svidio stil pisanja i kreativnost, a kreativnost nije dobro iskorištena. Šašt ću čitati zbog Olivije i Isabel, a i da vidim je li se Maggie popravila u pisanju jer vjerujem da ima potencijala.