Danas slobodno možemo reći – Bog je umro. Ipak, od Lemija Kilmistera se na jedan potpuno pogrešan način Danas oprašta „cijeli internet“. Gotovo svi „ožalošćeni“ prosipaju suze uz riječi tuge i bla-bla-bla-bla-bla… Ali ono što svi očigledno zaboravljaju (a isto se desilo i nakon odlaska Lu Rida) je činjenica da je on doživio 70 godina, od toga 50 godina – KAKVIH 50 godina – rokačine sa Motörheadom. Lemi je za života postao legenda ne samo muzike već iskrenog rokenrol načina života. Prva asocijacija pri pomenu Jack Danielsa bio je Lemi. Jack Daniels, amfetamin-sulfat i pakla cigara bili su jednako Lemi koliko Orgasmatron, Ace of Spades ili Overkill. Njegov stav na bini je neprejebiva pojava. A, šta reći za sve one istinite priče i mitove koje je teško razdvojiti – Lemi je vjerovatno pojebao toliko žena da bi njihovo „brojanje“ trajalo danima, povukao više kvalitetne droge nego što i najiskusniji među nama mogu da zamisle, a hektolitri Jacka koje je sasuo u sebe vjerovatno su najbolje reklama ovog pića ikad. Na kraju, nakon što mu je otkriveno niz bolesti i kada je počeo da hoda uz pomoć štapa, ipak je prešao na Vodku, a tada je u intervjuu za Guardian kazao „Očigledno sam i dalje neuništiv“. Enough said. Kad sam sa Mašjom Pavlović pričao o muzičarima iz „serije 27“ – Hendriks, Džoplin, Morison, Ejmi Vajnhaus… – ne bi li došli do zaključka otkud to da ljudi koji su u životu mogli imati sve odjednom više ne žele ni život, on je ponudio zanimljivo tumačenje rekavši kako je riječ o umjetnicima koji su jednostavno pobjegli sa ovog svijeta – i u tome bi se definitivno mogla tražiti istina. Lemi, sa druge strane, nije bio neko ko bi bježao, a muziku, ili ako hoćete umjetnost (življenja), stavarao je „iz muda“. Nije pjevao ni iz grla ni iz dijfragme – pjevao je iz muda. On je čovjek koji je sopstvenu neuništivost crpio iz sebe, iz neprevaziđenog hazarderstva koje mu je na kraju i donijelo titulu hodajuće legende, Boga – najžešćeg od svih hell raisera. Da se ne lažemo, i mene je Lemijeva smrt potpuno iznenadila – očigledno sam mu povjerovao da je neuništiv. Zato, umjesto postova sa neprimjerenim naklapanjima ili puštanja „internet suza“, danas i sjutra i svaki dan kad pomislite kako vam je žao što je Lemi naizgled umro pustite Motörhead – ŠTO GLASNIJE!!! Ne smijemo dopustiti da žalimo čojveka koji je živio i umro kao Bog – zato danas ne žalim, danas slavim ime Lemija Kilmistera. Satano čuvaj se u posjetu ti stiže Bog.