Podugačkoj niski sudskih nepravdi u Hrvatskoj dodana je još jedna: Damir Punoš koji živi u Dobropoljcima kod Benkovca te njegova braća i sestra, moraju solidarno platiti sudske troškove od 109.200 kuna jer su se drznuli žaliti na presudu kojom je oslobođen čovek optužen za ubistvo njihove majke Draginje u Oluji.

Kako za portal Novosti kaže Damir Punoš, priča počinje u olujnim danima 1995. kad Srbi kreću u egzodus pred hrvatskom snagama koje, kako se pokazalo u iskazima svedoka, nevladinih organizacija, ali i pojedinačnim sudskim procesima, “nisu zarezivale” obećanje hrvatskog predsednika Franje Tuđmana da će biti sigurni svi koji ostanu u svojim kućama.

Damirova majka Draginja, poput mnogih meštana sela po Dalmaciji i drugim krajevima, odlučila je ostati, plašeći se da bi teško obolela zbog raka, svojoj deci bila samo na teret, a možda bi umrla na putu.

– Brat Sretomir koji je ostao zadnji u kući, pokušavao ju je nagovoriti da i ona krene, ali majka je bila odlučna da ne ide. Mi deca smo krenuli s kolonom prvo prema Srbu, a onda i do Srbije. Majka je ostala ležeći na madracu pred kućom i nju je kasnije baš na mestu gde smo je ostavili, našao sused Živko Borak koji je u obližnjem Gošiću imao kuću i hteo ju je obići. Preostalo mu je samo da njeno telo pokrije ceradom. Tragovi metaka kojima je ubijena ostali su na zidu do danas – priseća se Damir Punoš.

Kako se ispostavilo, kasnije je došla i policija. No to je saznao tek nakon povratka 2001. U junu te godine obišao ga je inspektor Joško Ferara iz Vodica i ispričao mu što je u istrazi otkriveno.

– To mi je bila prva vest o majci jer smo nekoliko godina preko Crvenog krsta Srbije pokušavali dobiti informacije o njoj, ali bez uspjeha – priča Damir Punoš.

Policija je za ubistvo teretila pripadnika izviđačke satnije 113. šibenske brigade HV-a Matu Šindiju iz Bibinja i njegovog sumještanina N. L. koje je dovodila i u vezu sa zločinima u Varivodama i Gošiću.

N. L. je pušten kući, a Šindija je, kako je u aprilu 2013. izveštavao Zadarski list, s još četvoricom saboraca procesuiran na Županijskom sudu u Šibeniku 2001. pod optužbom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u zaseocima Nadoveze i Dobropoljci.

Osim za ubistvo Draginje Punoš, teretilo ga se za smrt 85-godišnje Milke Bulaje i njene 50-godišnje kćerke Danice koje je po navodima u optužbi također strijeljao.

Iako je u istrazi priznao zločin, Šindija je oslobođen krivnje zbog nedostatka dokaza.

Suđenje je, nakon uložene žalbe, prebačeno iz Šibenika u Zadar. Završilo je jednakim ishodom, što je kasnije potvrdio Vrhovni sud.

– Iako nisam prisustvovao smrti majke, proživljavao sam je dok je policija vršila rekonstrukciju zločina na licu mesta. Šindija je u to vrijeme u Zadru uživao podršku javnosti, od plakata podrške po gradu do humanitarnih koncerata s kojih je sav prihod od ulaznica išao za njegovu obranu – kaže Punoš.

Šindiji je 2013. presudilo nešto drugo.

U dobi od samo 37 godina nađen je mrtav u svojoj kući u Bibinjama. Nakon brojnih nagađanja, utvrđeno je da je umro prirodnom smrću zbog zatajenja srca.

Što se Punoševih tiče, advokat Luka Šušak predložio im je da ponovo pokrenu postupak.

– Pokrenuo je parnicu i na sudu u Zagrebu dali smo iskaz, kao i svedoci, koji su tog avgustovskog dana 1995. bili sa Šindijom. Iako su potvrdili da su se čuli pucnji iz dvorišta u koje je Šindija ušao i zadržao se, a oni pošli napred, to nije ništa pomoglo – kaže Punoš.

U oktobru 2016. postupak je okončan pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u aprilu 2017. potvrđen je presudom Županijskog suda u Varaždinu, a u februaru ove godine presudom i rešenjem Vrhovnog suda RH, pri čemu bi Punoši za parnične troškove trebali platiti 109.200 kuna.

– Kad su nam presuđeni sudski troškovi, sutkinji sam rekao da nismo ništa drugo ni očekivali kad te kadija tuži i sudi. Kad je sestra Gordana ogorčeno dodala “Ubili ste nam mater, a sad još ‘oćete i da vam platimo!” ona joj je zapretila intervencijom sudske policije ili novčanom kaznom – govori dalje.

Kako je Luka Šušak otišao u penziju, nisu imali ni zdravlja ni volje da se nastave suditi.

Razočarali su se u tzv. pravnu državu i nisu hteli da ih dalje ponižavaju.

Kako se nisu žalili, pokrenuta je ovrha, pa su krajem avgusta od Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu dobili opomenu pred utuženje da u roku od 30 dana uplate sudski trošak od 109.200 kuna ili slijedi prisilna ovrha.

Od njih se tražilo da popune obrasce o imovini koju posjeduju kako bi se država mogla namiriti.

– Sve sam nasledio od oca i matere, ali imovina je zajednička. U obrascu sam napisao da je sva naša imovina u Punošima bila zapaljena i da sam kuću digao iz pepela. Držim ovce i baš sam jutros kad ste me nazvali, radio oko njih. Imam mali OPG i pokušavam nekako preživeti. Ako mi država to oduzme, mogu se objesiti ili postati socijalni slučaj – kaže Punoš.

Žalio se na rešenje i dobio dodatnih 15 dana zbog poreznog uverenja za suprugu s kojom je sedam godina u braku i obrasca o njenoj imovini.

– Novi rok je istekao a sad čekam šta će nas pogoditi – nastavlja Damir.

Brat Gradimir koji živi u Sidneju u Australiji, još nije dobio opomenu. On je pre rata imao kuću u Zadru koja je kao i mnoge u tom gradu, bila uništena i zapaljena.

S novcem koji je dobio od prodaje preostalog zemljišta otišao je u Australiju i danas je u penziji. O svom slučaju Punoš je informisao Srpsko narodno vijeće i potpredsednika vlade Borisa Miloševića.

– Najmanje što bi se moglo učiniti jeste otpis troškova. Kako nismo dobili odštetu za ubistvo majke uz tvrdnju da je za to istekao rok od pet godina, a moramo platiti sudske troškove, otpis bi značio bar malo pravde, pogotovo što je država u mnogim slučajevima otpisivala i veća potraživanja. Država za te pare koje od nas traži neće propasti, ali mi hoćemo – zaključuje Damir Punoš.

DIRLJIVA PRIČA O KERUŠI DENI IZ OLUJE Posle 139 dana lutanja i 500 kilometara pronašla je svoju porodicu

The post Srbinu u Oluji ubili majku, ubica na sudu oslobođen, a njemu traže da plati sudske troškove appeared first on Luftika.