Izuzetno ste aktivna mama koja voli odmore u prirodi, a pritom trebate opremu koja će moći pratiti vaš tempo, kao i onaj vaše djece? Možda vam treba koji savjet na tu temu, ali i na neke druge? Onda morate pročitati naš razgovor s mamom Teom Jug! S Teom bismo mogli pričati satima pa vam tu donosimo samo djelić njene mudrosti, no i on će biti dovoljan da vas inspirira u naumu da stavite svoju bebu u nosiljku i krenete na neku planinu, ili da se s kolicima zaputite u kakvu gradsku avanturu.

Može prvo par riječi o sebi?

Zovem se Tea i mama sam dvojice dječaka – stariji ima 11 godina, a mlađi 6 mjeseci. Radim u IT industriji, trenutno sam na rodiljnom dopustu. Prije dvije godine smo užurbani život u gradu zamijenili mirnijim životom na selu i preporodili se.

Na Instagram profilu ti piše da si ‘nature addict’, što se da zaključiti i po tvojim sličicama, na kojima između ostalog možemo vidjeti i tvoju djecu.  Kako si probudila ljubav prema prirodi u svoje djece, ali i kako je penjati se po planini s malom bebom u nosiljci?

Imaš li i neki savjet za mame koje bi voljele prakticirati ovakve avanture s djecom, pogotovo ako su jako mala, primjerice što sve ponijeti da bebi bude ugodno i sigurno, na što pripaziti, koliko često raditi pauze i slično?

Obožavam prirodu, osobito planine, planinarenje i penjanje po stijenama. U penjanju sam se najviše pronašla.

A djeca? Mala djeca su mali istraživači, a priroda je savršen poligon za istraživanje. Treba ih samo potaknuti, nikako tjerati, kad zastanu i proučavaju svaku travku – dati im vremena, koliko god se nama žurilo. Treba razgovarati s njima o stvarima koje vide i doživljavaju, potaknuti ih na igru tipa; “Što misliš koliko stabala ima do onog skretanja? Idemo vidjeti/izbrojiti?”. Kod nas je kod umora uvijek upalilo brojanje oznaka za planinarski put tzv. markacija. I najbitnije od svega ne pretjerati s kilometražom, kako ne bismo “ubili” želju za sljedeći put.

Kod malo veće djece je već izazov odvojiti ih od ekrana i predstaviti planinarenje kao nešto zabavno. Trudim se uvijek “ubaciti” i neki izazov, jer ta malo veća djeca vole pomicati svoje granice, vole znati da su postigli nešto novo, uspjeli u nečemu. Do sada je uvijek upalilo.

Za planinarenje s bebom koristim klasičnu nosiljku, jer u planinarske nosiljke idu veće bebe koje već sjede. Uvijek su to kraće, najbolje kružne ture do 2h hoda. Najčešće krećem s hodanjem kad je malenom vrijeme za spavanje tako da do sljedećeg hranjenja i premotavanja već dođemo do auta. Za bebu nosim šeširić/kapicu i flaster koji odbija insekte, te sve ostalo što inače mame nose u šetnje.

Za djecu hodače obavezno je dovoljno vode, prva pomoć i rezervna odjeća te naravno nešto za prigristi. Ali naglasak je na vodi i prvoj pomoći. Repelenti su nažalost neophodni.

Na profilu ti također piše da gajiš interes prema Montessoriju i ostalim alternativnim načinima učenja i odgoja. Odakle ovaj interes i koje su po tebi prednosti ovakvog tipa edukacije naspram onog klasičnog?

Interes se ponajviše razvio u komunikaciji sa suprugom, on je išao u Montessori vrtić. Znala sam osnovno o Montessori pedagogiji i nisam ju razumjela sve dok stariji sin nije krenuo u isti taj vrtić, čak i kod iste tete. Montessori u praksi me oduševio. Oduševljenje je bilo i veće jer smo imali i iskustvo klasičnog vrtića prije toga.

Prednost je prije svega samostalnost koje dijete dobiva ovim pristupom. “Pomozi mi da to učinim sam” -to je Montessori u jednoj rečenici. S obzirom na to da smo odselili i sada nemamo isključivo Montessori vrtić blizu, s mlađim sinom krenula sam od rođenja provoditi “Montessori kod kuće”.

Pravi si Maxi Cosi fan. Koje sve proizvode ovog brenda posjeduješ/posjedujete i što te posebno fascinira kod istog?

Maxi Cosi sam otkrila prije 11 godina s prvim sinom. Zaljubila sam se u tadašnja MaxiCosi Mura3 kolica i svu ostalu opremu tada sam kupila od MaxiCosi-a. S obzirom na to da je velika razlika u godinama, za drugog sina sam opet krenula u istraživanje, popisala sam sve što želim i ne želim da mi oprema za bebu ima, i opet se ispostavilo da kod Maxi Cosi-a pronalazim sve što trebam plus dobar omjer cijene i kvalitete. Trenutno od Maxi Cosi-a imamo kolica Adorra, košaru Oria, autosjedalicu “jaje” Coral, autosjedalicu Pearl Pro 2, bazu FamilyFix3 i najnovija nam je hranilica Minla.

Kupila si i najnoviji hit među autosjedalicama  Maxi Cosi Coral. Kako to da si se odlučila na kupnju iste i kakvo ti je iskustvo s ovim proizvodom?

Maxi Cosi Coral je prije svega izrazito praktična autosjedalica. Odvojivo ležište skupa s malenim “okačim” na podlakticu kao torbu i na brzinu obavim manju kupovinu ili posjet pedijatru. Odlučila sam se za nju baš zbog te lakoće i praktičnosti koju ima i stvarno je u praksi odlična. Kod kupnje treba uzeti u obzir da je nešto manja, odnosno za bebe od 0-9mj / 40-75cm visine.

Objava Planirate se s bebom zaputiti na planinu? Mama Tea Ima Najbolje savjete na ovu temu, a objasnila nam je i zašto obožava Maxi Cosi kada su u pitanju gradske avanture! pojavila se prvi puta na Magicbaby.