Zovu nas ulice: počela ju pisati početkom srpnja 2015. i završila ju 28. siječnja 2018. Sadrži 124 poglavlja, epilog i mene ludu. Ima 427 stranica s fontom 12 bez ikakvog proreda, 233 606 riječi i 1 277 129 znakova. Jesi li ti normalna?
Pa može se reći i da Nisam. Što se dogodilo? Nisam slijedila vlastiti savjet, nisam planirala, zapravo sam isplanirala samo pola radnje i kasnije krenula svojim tokom. Nisam se osvrnula na svoju bilježnicu još od 2015. U početku pisanja sam bila toliko uzbuđena da sam znala napisati jedno poglavlje na dan, da tako je, jedno da dan. 55-to poglavlje (ono najtužnije) je izašlo pred Božić 2015, 110-to (u kojem nema ništa posebno) je izašlo 14. listopada 2017.
30. ožujka 2014. sam u ovoj knjizi napisala koliko je važno planiranje, a godinu kasnije sam ga potpuno prekšila. Neki likovi su ispali potpuno drugačiji nego što sam planirala za njih, a kraj sam na kraju ubrzala. Bio mi je uvijek taj kraj u glavi, samo sam shvatila da nema potrebe odugovlačiti. Možda je to jedan od boljih ishoda, ali loš ishod je ovoliko poglavlja, stvarno ih je previše. Zašto? Jer nisam znala kako da priču privedem kraju. Kako da od točke A dođemo do točke B? S time da sam nekad od deset glasova spala na tri glasa po poglavlju, a komentara skoro pa i nema.
Zato PLANIRAJTE. Ne budite glupi ko i ja.
