Sahranjen Đorđe Mihailović
Uz himnu „Bože pravde“ deda Đorđe ispraćen je na večni počinak.
Da se u ime Srbije oprosti sa časnom starinom, kako je za njega često govorio, na Zejtinlik je došao ministar u Vladi Srbije Nikola Selaković. A ubrzo i Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.
Venci belih hrizantema pokriveni zastavama
Dok je u tišini trajao dostojanstven oproštaj najbližih i tiho opelo, na plato ispred mauzoleja pristigli su odasvud Srbi i Grci. Ogromni Venci Belih Hrizantema ukrašeni zastavama, i belim trakama sa porukama zahvalnosti i večnog sećanja na legendarnog čuvara seni junaka.
Đorđe Mihailović čuvao je sjećanje na stradanje srpskih vojnika na Solunskom frontu
Znao je priču o skoro svakom stradalom junaku sahranjenom na „Zejtinliku“, groblju na kojem počiva 7.441 ratnik i koje je jedan od najznačajnijih simbola srpskog nacionalnog bića.
Svakog putnika namjernika dočekivao je sa šajkačom, u vojničkoj jakni i cokulama, i uz pitanje „odakle ste“ pričao priču o poginulim junacima toga kraja.
Nije bilo mjesta u Srbiji za koje nije čuo iako nikada nije bio, jer je iz svakog bar neko stradao na Solunskom frontu.
Đorđe Mihailović je rođen u Solunu 1. maja 1928. godine. Bio je treća generacija Mihailovića, čuvara srpske istorije i sjena srpskih vojnika poginulih tokom Proboja Solunskog Fronta.
Prvi čuvar groblja bio je njegov djed Savo solunski dobrovoljac rođen 13 kilometara od Kotora, u Grblju, koga je, kako neki izvori kažu, kralj Aleksandar imenovao na čelu državne komisije da sakupi posmrtne ostatke svojih saboraca i prijatelja sa bojišta i 250 grobalja širom Solunskog fronta.
O njihovim grobovima brinuo se do 1928. godine, kada je umro i kada je čuvanje započete tradicije, ali i istorije nastavio Đođev otac Đuro koji je grobove srpskih junaka sačuvao tokom Drugog svjetskog rata od nacističke pljačke ponekad i lukavstvom tvrdeći da NN na krstu na srpskom jeziku znači Nepoznati Nijemac.
Nakon smrti 1961. godine tu ličnu časnu dužnost, više od šest decenija neumorno sa velikom ljubavlju i predanošću obavljao je čika Đorđe.
Odlikovan je Ordenom srpske zastave drugog stepena
Nekadašnji ministar spoljnih poslova Srbije Nikola Selaković i direktor Uprave za saradnju sa dijasporom Arno Gujon uručili su mu 2021. u ime države priznanje „Majka Srbija“.
Nagrada „Majka Srbija“ dodjeljuje se za izuzetan doprinos, rezultate i zasluge postignute u oblasti odnosa matične države i dijaspore, kao i matične države i Srba u regionu u humanitarnim aktivnostima, razvijanju i jačanju međusobnih veza, unapređivanju ekonomske saradnje i drugim aktivnostima kojima se doprinosi matičnoj državi, dijaspori i Srbima u regionu.
Kada je nagrada uručena deda Đorđe je rekao da je siromah iz siromašne porodice i da je cio svoj život posvetio groblju. „Nisam bio ni mnogo dobar đak. Voleo sam samo istoriju i geografiju“, rekao je tada.
On je 2020. godine dobio i srpski pasoš, što mu je, kako kaže, bila životna želja.
– Živio sam za dan kada mi je Srbija dodelila državljanstvo. Živeo sam, jednako, kao i u nadi da doživim stogodišnjicu proboja Solunskog fronta – rekao je Mihailović kada mu je uručen pasoš.
On je dodao da je to priznanje i za njega i za njegove pretke, koji su obavljali tu časnu dužnost.
O deda Đorđu je napisana i knjiga „Čuvar svetih humki“, a u Republici Srpskoj snimljen je film „Čuvar časti i ponosa – Đorđe Mihailović“.
Prije 10 godina o njemu je snimljen i dokumentarni film „Posljednji čuvar“.
BONUS VIDEO:
The post SAHRANJEN DEDA ĐORĐE Čuvar Zejtinlika ispraćen uz himnu „Bože pravde“ (FOTO) appeared first on Aloonline.ba.