Udruženje „Diši za život“ trenutno ima četrdesetak članova, ali su procjene da se u Repiblici Srpskoj svake godine otkrije između 700 i 800 novooboljelih.
Pacijenti oboljeli od karcinoma pluća, Koji su na vrijeme otkrili bolest, danas žive duže i kvalitetnije nego što je to bio slučaj prije nekoliko godina. Medicina je napredovala, te postoje imunološke terapije koje jesu izuzetno skupe, ali su se u mnogim slučajevima pokazale kao izuzetno efikasne.
Related Articles
Jadranka Bujić, Stanka Džebo i Milorad Đurica imunološku terapiju primaju svako 21 dan i za aloonline.ba isrpičali su svoje životne priče.
RATNI I PORATNI DRUGARI
Zamislite da nosite kantu vode i neko je „prihvati“ sa druge strane, odmah vam je lakše. Ovim riječima pacijenti opisuju šta za njih znači međusobna podrška, ali i podrška medicinara na Klinici sa kojima su se srodili kao porodica.
– Ovo su moje sestre koje sam sreo na terapiji i od tada se čujemo skoro svaki dan, podržavamo jedni druge, razmjenjujemo iskustva, mišljenja, vjerujemo u iste stvari – kaže Milorad Đurica za Stanku i Jadranku.
Radenko i Stanka su u ratu bili u istoj jedinici u Sarajevu, prošli skupa dosta lijepih, ali i ružnih trenutaka i sudbina ih je, nažalost, ponovo spojila u Klinici za plućne bolesti.
– Čuo sam Stankin glas u drugoj prostoriji, kada smo primali terapiju, odmah sam je prepoznao i od tada skupa bijemo još jednu bitku, ovu sa karcinomom – priča Milorad koji je bolest otkrio u četvrtom stadijumu, ali kvalitetno živi već godinu dana.
Dočekao je i dva unuka.
– To sigurno ne bih doživio da nije ovih inovativnih terapija. Volio bih da što više ljudi privučemo da se družimo i da svaki dan provedemo kvalitetno – kaže Milorad.
RANO OTKRIVANJE BOLESTI
Rani skining bolesti je veoma bitna stvar, a ovi ljudi upozoravaju da nekada simptoma uopšte nema.
Jadranka je imala intenzivan kašalj, iako se generalno osjećala dobro i vitalno. Doktoru se javila zbog sumnje na koronu. Nikada nije bila pušač. Primila je 19 imunoloških terapija, na početku je imala malu groznicu, ali kasnije ih je odlično podnosila. Prošla je zračenje i karcinom se smanjuje, ide na bolje.
– Od doktora sam saznala koji mi lijek odgovara, ali i da ga moram sama nabaviti dok čekam na listi. Tada sam bila treća, nisam znala ni koliko košta. Kupila sam osam terapija i tek tada došla na listu. Terapija koju ja primam koštala je 12.800 KM, a sada je 14.000 KM. Najveći problem je što se taj novac ne moze refundirati – ispričala je Jadranka.
Dodaje da bi se ovo moglo riješiti ako bi se više angažovale nadležne institucije.
– Moja poruka građanima bi bila: ‘Idite na preglede, budite savjesni, jedan život imate. Može da bude kasno kad vam se bolest otkrije u nekom kasnom stadijumu – poručila je Jadranka i dodala da ne padaju u depresiju, šta god da se desi, jer je nauka i medicina napredovala.
I NAJMANJA SUMNJA – ODMAH LJEKARU
Stanka Džebo je prije dvije godine iskašljala svježu krv, ali veoma malo, kao jednu nit. Ipak se odmah obratila ljekaru i ustanovljen je karcinom. Iako je domobilisani borac prve kategorije, skupu terapiju je morala da kupi sama, uz pomoć dobrih ljudi. Primila je 36 terapija i karcinom pluća je dovela u stanje hronične bolesti.
– Za mene je dva puta bio pokrenut humanitarni broj i liječila sam se zahvaljujući mojim Šipovljanima i ljudima iz dijaspore. U poštanskom sandučetu sam znala pronalaziti 20, 50, pa i 100 evra. Na vrata su mi donosili novac da mi pomognu. Da nije bilo naroda, ne znam kako bih preživjela i ne znam da li bi hemioterapije imala efekat kao što ima imunološka terapija – ispričala je Stanka čija borba traje već dvije godine.
I ona je upozorila na važnost ranog otkrivanja karcinoma, ali i na značaj sistemskog rješavanja problema i veće pomoći države.
DIŠI ZA ŽIVOT
Cilj udruženja „Diši za život“ je informisanje o formiranju našeg udruženja „Diši za život“, o broju registrovanih osoba oboljelih od karcinoma pluća u RS, te o nedovoljnoj prevenciji radi pravovremenog otkrivanja karcinoma pluća, te o potrebi skrining programa. Najveći problemi sa kojima se oboljeli susreću jeste nabavka ljekova, jer nisu svi ljudi u mogućnosti da ih kupe o svom trošku.
Udruženje će se boriti i za bolje uslove i dodatne ambulante u Kliničkom centru. Trenutno je stanje takvo da u jednoj prostoriji ordiniraju tri doktra i jedni pred drugima se skidaju tri pacijenta, te nema privatnosti.
Za imunološku terapiju pacijent svako 21 dan treba da izdvoji hiljade maraka, pa se postavlja pitanje: „Šta je sa ljudima koji taj novac nemaju?“
Poražavajući je podatak je i taj da svaki dan obolijeva sve više ljudi i to relativno mladih.
DOKTOR O ZNAČAJU CT SNIMANJA
Doktor na Klinici za plućne bolesti, Mirko Stanetić, tvrdi da danas mnogi pacijenti sa karcinomom pluća duže žive nego sa akutnim infarktom miokarda ili sa trostrukim bajpasom. Najbolji dokaz za to su njegovi pacijenti, a naši sagovornici, kaže doktor.
On upozorava na nekoliko manjkavosti današnjeg zdravstvenog sistema, a prije svega na pravo prioriteta na CT snimanje.
– Oboljeli od karcinoma pluća moraju imati pravo prioriteta na CT jer i meni i pacijentu mnogo znači da ga imam u datom trenutku, a ne da se naruči za 3 mjeseca. Ne radi se o novim troškovima, već samo o boljoj organizaciji i korišćenju resursa koje imamo – rekao je Stanetić.
On dodaje da ih je kovid naučio i dokazao ono što su već znali.
– Za vrijeme kovida bilo je sigurno između 50 i 100 pacijenata koji su, sumnjajući da imaju kovid, išli na CT i otkrili da imaju promjene na plućima. To su promjene koje nisu imali nikakve simptome, a kada se tumori otkrivaju u tim fazama, oni su izlječivi pod punom kontrolom – ističe Stanetić.
Kaže da je Hrvatska odlično riješila problem ranog otkrivanja raka. U 10 regionalnih centara je postavila CT i napisali su zakon kojim su, između ostalog, obavezali muškarce koji puše da poslije 50. godine moraju na svake dvije godine na pregled, jer je to najjeftinija investicija u zdravstvu – rano otkrivanje tumora.
– U Banjaluci ima 20 CT uređaja, a u Republici Srpskoj sigurno 50. Standard na milion stanovnika je, kada bi ispravno koristili CT, ne treba više od 10 uređaja – kaže Stanetić.
Postavlja se pitanje, kako onda pacijenti koji imaju karcinom pluća nisu prioritet? Stanetić odgovara i na ovo pitanje:
– Kod skoro 80 odsto pacijenata koji odu na CT nalaz je uredan. To bi trebalo da se kontroliše. Danas pokušavamo da mašine zamijene ljude, zato neracionalno koristimo aparaturu i stvaraju se gužve. Nije do para, nego do organizacije – ističe Stanetić.
Dodaje da bi želio da imamo bolju dijagnostiku, ne samo mi u Banjaluci, nego i u Prijedoru, Doboju, Bijeljini, Istočnom Sarajevu, Trebinju… jer i tamo ima bolesnih.
LISTE ČEKANJA NA TERAPIJU
Mirko Stanetić pojašnjava da danas preko Fonda zdravstvenog osiguranja RS lijek dobija 20 oboljelih u prvoj liniji i 22 u drugoj liniji imunološke terapije. Problem je, dodaje on, što na listi čekanja u prvoj liniji imaju 7 pacijenata i 16 u drugoj liniji.
– Objektivno, da imamo terpaiju za još 20 pacijenata u prvoj liniji, i isto toliko u drugoj liniji, mi bismo pokrili sigurno 23. i pola 24. linije. Dešava se da oni koji su na listi čekanja, a ne mogu kupiti lijek, dobijaju nešto drugo, vrijeme prolazi, bolest napreduje i onda stigne na listu. Tada skupi lijek dajemo na potrošenog bolesnika. To je apsurd, daješ lijek za nešto što neće uspjeti. Ako misliš davati, dadni ga u startu kada je i učinkovitost veća – kaže Stanetić.
Dodaje i to da će potrebe narasti, ali u narednom periodu te liste čekanja ne bi bilo.
– Nije to tako veliki novac kao što izgleda. Ako možemo za izbore potrošiti milione maraka, možemo i za liječenje, bar ja tako mislim – jasan je Stanetić.
Kada se pacijenti udruže, njihov glas se jasnije i glasnije čuje i trebalo bi da su oni ti koji kreiraju politiku liječenja, a zdravstveni radnici da je sprovode u djelo.
BONUS VIDEO:
The post DIŠI ZA ŽIVOT, UDRUŽENJE OBOLJELIH OD KARCINOMA PLUĆA Pacijenti sa ovim rakom duže žive nego sa trostrukim bajpasom, ovo su njihove ispovijesti (VIDEO) appeared first on Aloonline.ba.
