Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju ove godine dobio je Šveđanin Svante Pabo (Paabo) za rad na genomima izumrlih hominida (op.a. čovjekoliki majmun) i ljudskoj evoluciji, objavila je u Štokholmu (Stockholmu) Nobelova skupština.

Proglašenjem dobitnika Nobelove nagrade u kategoriji medicine na Institutu Karolinska u Štokholmu počela je sedmica u kojoj će biti objavljene nagrade i za fiziku (utorak), hemiju (srijeda), književnost (četvrtak) i mir (petak). Jedino se Dobitnik Nobelove Nagrade za mir objavljuje u Oslu.

Otkriva ono što se smatralo nemogućim

Ovogodišnja Nobelova nagrada za medicinu odlazi u Lajpcig (Leipzig) gdje istražuje švedski paleogenetičar Svante Pabo. Zasluga je neosporna: on je i započeo čitavu tu nauku, piše Deutsche Welle.

Direktor Instituta Maks Plank (Max Planck) za evolucijsku antropologiju u Lajpcigu, švedski naučnik Svante je već više puta bio na naslovnim stranicama i stručnih i običnih medija jer uporno otkriva ono što se donedavno smatralo – nemogućim.

Zapravo je na sveučilištu Uppsala studirao egiptologiju i medicinu i već to ga je navelo pokušati otkriti genetski materijal drevnih egipatskih mumija. Ali to se činilo nemoguće.

– Kad sam početkom osamdesetih tražiti DNK u kostima izumrlih živih bića, mnogi stručnjaci su čitavo to istraživanje smatrali prilično suludim – rekao je.

Genetski materijal davno preminulih ne samo da se već odavno raspao, nego je i zagađen bakterijama i mikroorganizmima koji su nastali na ostacima. Tako se činilo: jer 1984. je Pabu i njegovim saradnicima uspjelo kloniranjem rekonstruirati DNK jedne egipatske mumije, a 1997. im je uspio zaista spektakularni pothvat: rekonstrukcija genetskog materijala jednog neandertalca i na tomu su radili decenijama – tek 2014. su mogli zaključiti to istraživanje.

Genetski materijal

Time se zapravo može reći kako je on i osnovao znanost paleogenetike (op.a. dio genetike koja istražuje sačuvani genetički materijal), a iako više nije jedini koji istražuje u tom području i on i njegovi saradnici redovito objavljuju spektakularna otkrića: tako je „usput“ otkrio kako ostaci kostiju u pećini Denisova u Altajskom gorju na zapadu Sibira pripadaju vrsti pračovjeka koji do tada nije bio poznat.

Kod neandertalca je utvrdio kako je njegov genetski materijal bitno drugačiji od današnjeg čovjeka – ali ne sasvim. Kako se čini, susret neandertalaca s pračovjekom se dogodio prije nekih 50.000 godina kad je homo sapiens napustio Afriku i krenuo naseljavati Evropu i Aziju i njegov zaključak jest.

– Svako od nas ima od 1 do 2 posto neandertalca u sebi – rekao je.

I to je za njega ključno pitanje.

Tajna čovjeka

– Ako želimo znati što je u našem nasljednom materijalu ekskluzivno čovječno, onda se moramo pitati koje su to genetske promjene koje mi svi imamo, ali nemaju i neandertalci – naveo je.

Tajna čovjeka, smatra znanstvenik, leži u tim promjenama – ali procjenjuje kako će mu trebati još najmanje deset, dvadeset godina da uđe u trag odgovoru na to pitanje.

Neandertalci su isto koristili alate, ali stotinama hiljada godina ništa nisu mijenjali. I oni su bili suočeni s morem, ali im nikad im nije palo na pamet otisnuti se na pučinu. A čovjek je u samo 65 tisuća godina naselio i najudaljenije otoke Pacifika.

– Na neki način je sve to ludost. Mi smo ludi! Sad ćemo letjeti i na Mars. Nikako ne možemo prestati – kaže Pabo.

The post Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu: Svako od nas ima 1-2 odsto neandertalca u sebi appeared first on Aloonline.ba.