VJEŠTIČJE ČAROBNJAŠTVO
Vjerovali ili ne…
Bilo je niz sredstava koja su navodno štitila od čaranja vještica: od naslikanog pentagrama preko gorskog kristala, kopra, lipovog lika, kamilice, kumina, pre čice do naslijeđenog i ostruganog sre bra. Košulju i čarape je, za zaštitu od vještica, trebalo navlačiti naopako, a kao zaštitna sredstvo djelovali su i uskršnji buketi s ispuhanim jajima i macicama. Vjerovalo se da su ljudi neuredne kose začarani. Čari su se navodno mogle ukinuti i ako se po jede žuna ili ako se tri puta pljune. Tvrdilo se da se ljudi, pretvoreni u druga bića, mogu opet vratiti u svoj prvobitni lik ako ih se pozove njiho vim pravim imenom.
Related Articles
VJEŠTIČJU POMADU su vještice sebi
navodno utrljavale pod pazuh da bi
mogle letjeti i pretvarati se u životinje.
Sastavni dijelovi te masti bile su
otrovne biljke pomoćnice, kao npr.
velebilje, bunika i kužnjak, koje su
vjerojatno izazivale halucinacije.
One ne mogu opčiniti ni onoga tko ih
prvi pogleda ili nagovori. Loše je
mogao svršiti susret s vješticama i za
onoga tko je imao prljave cipele ili
tko ujutro ne bi oprao ruke. Smatralo
se da vještice ne mogu ući ako se
metlu postavi s drškom prema dolje
ili se iza kućnih vrata objesi komad
odjeće. Na stajskim su vratima taj
zadatak izvršavali zabijeni čepovi od
javora. Također se vjerovalo da se
vještice može protjerati bukom, na
primjer pucketanjem biča. Ljudi su se
zaštićivali od vještičjeg čaranja, noseći
uza se sol ili kamilicu ili pak jedući
meso žune. Naročito dobru zaštitu
od vještica pružale su navodno lipe,
pa se zbog toga oko kuće sadilo to
drveće, u kuće su se stavljale lipove
grane, a nosili su se i amuleti od
lipovog lika. Za zaštitu od vještica
ljudi bi oblačili košulju ili čarape nao
pako, nosili dvije razne čarape ili
cipele ili pak stavljali cipele s vrho
vima prema krevetu. Ispuhana jaja i
vrbove grančice također su se smatrale
sredstvom za zaštitu od vještica.
MODERNO VRIJEME
Diljem današnje Amerike nije neobično
pronaći
otvorene Vještičje festivale i
seminare, koji se održavaju na neobičnim
mjestirna, poput obiteljskih kampova i motela
.
Vještice se pojavljuju
u televizijskim i radijskim emisijama;
navodi ih se u mjesnim i nacionalnim
novinama i časopisima. Na fakultetima se
održavaju tečajevi o Vještičjern umijeću.
Ćak je i u Oružanim snagama Vještičje
umijeće priznato kao punopravna religija
Maxine Sanders (Arline Maxine Morris) je inicirana u vještičarstvo 1964., te je zajedno sa Alexom Sandersom zaslužna za osnivanje Alexandrijske Wicce. Maxine se školovala u St. Joseph-u, Manchester. U četrnaestoj godini upoznala je Alexa Sandersa, poznatog pod nazivom «Kralj Vještica», te je dvije godine kasnije, 1964. inicirana u Alexovkoven. 1965. Maxine i Alexs se zaručuju i u brak ulaze 1968.
Maxine je visoko cijenjena Svećenica Svetih Misterija. Ona je podupirala, omogućila i inspirirala razvoj duhovnog potencijala mnogobrojnih studenata Svećenstva. Ona vjeruje da katalizator te inspiracije dolazi iz izvora Božice u svim njezinim oblicima. Maxine je proteklih godina svjedočila inicijaciji stotina ljudi, među kojima su bili i autori danas široko priznatih radova s područja modernog vještičarstva, wicce, paganizma, ceremonijalne magije, sezonskih rituala, kabale, svete magije Anđela. Neki od Inicijata postali su učitelji ezoteričnih nauka i rade u inozemstvu, dok većina slijedi tradicionalni put Svetih Misterija i radi samo unutar kovena. Tridesetipet godina Maxine živi i radi u Notting Hill Gate, London kao Visoka Svećenica mnogih uhodavajući kovena. Danas, nakon povlačenja iz rada u kovenima, Umijeće prakticira sama u Welškoj Snowdoniji, te rado savjetuje i pomaže sve zainteresirane.
