Od 1.196 članova posade, 900 živih skocilo u vodu. Njihove muke – šta se smatra najgori NAPAD AJKULE u historiji – je samo početak.

USS Indianapolis je isporučio ključne komponente prve operativne atomske bombe na mornaričku bazu na otoku Pacifika u Tinian. 6. augusta 1945. godine, oružje bi bilo poput Hiroshime.

Ali sada, 28. jula, Indianapolis isplovio iz Guam, bez pratnje, kako bi se susreo sa bojnim brodom USS Idaho u Leyte Gulf u Filipinima i pripremio za invaziju Japana.

Naredni dan je bio miran, sa Indianapolisom kojeg čini oko 17 čvorova koji se siri od pet ili šest metara u naizgled beskrajnom Pacifiku. Kada je sunce nad brodom zaslo, mornari su igrali karte i čitali knjige.

Ali ubrzo nakon ponoći, japanski torpedo pogodio je Indianapolis u desni luk i raznosi oko 65 metara luke broda iz vode i pali tenk koji sadrži 3.500 litara avionskog goriva u stub vatre koja plamti nekoliko stotina metara u nebo

Zatim još jedan torpedo iz iste podmornice udario bliže u sredinu, pogadjajuci rezervoare za gorivo i magazin i tako nastao niz eksplozija koji je doslovno pocijepao Indianapolis u dva dijela. Ipak, Indianapolis putuje brzinom 17 čvorova i počeo da guta ogromne količine vode; brod je potonuo za samo 12 minuta.

Od 1.196 članova posade, 900 živih skocilo u vodu. Njihove muke – šta se smatra najgori napad ajkule u historiji – je samo početak.

Kako se sunce dizalo 30. jula, preživjeli su plutali u vodi a čamaca za pašavanje je bilo malo. Tražili su mrtve koji su plutali u vodi kako bi skinuli njihove prsluke za preživjele koji nisu imali ništa. U nadi da zadrže neki red, preživjeli su formirali grupe – neki male a neke više od 300 na otvorenoj vodi.

Muke žeđi i ajkule.

Životinje je privukao zvuk eksplozije, potonuća broda i krv mrtvih u vodi. Iako mnoge vrste morskog psa žive u otvorenim vodama, ništa se smatra agresivnijim od Oceanic Belorepa (na slici gore).

Izvještaji iz Indianapolis preživjelih ukazuju da su Ajkule napadale žrtve žive blizu površine, na sto vodeći historičari verujuju da je većina žrtava upravo od ajkule Oceanic Belorepa.

Prvu noc ajkule se fokusirale na plutajuce mrtve. Ali borbe preživjelih u vodi privukla samo sve više i više morskih pasa, koje je mogao osjetiti njihovo kretanje kroz biološke funkcije poznate kao pobočnoj liniji: receptore uz njihova tijela koja pokupi promjene u pritisku i kretanju stotina metara udaljeno.

Kada su ajkule skrenule pažnju prema živima (posebno ranjenih koji su krvarili) mornari su se odvajali od bilo koga ko ima otvorenu ranu, a kada bi neko umro, odbacili bi tijelo u nadi da ce time odvratiti čeljusti ajkule od sebe na mrtva tijela.

Mnogi preživjeli su paralizovani od straha, nisu bili u stanju ni piti niti jesti skromne porcije koje su spasili sa broda.

Jedna grupa preživjelih napravila grešku otvaranjem konzerve, ali prije nego što su je mogli okusiti, miris mesa je privukao roj ajkula oko njih. Oni su se otarasili svog mesa da ne rizikuju novu pojavu ajkula.

Ajkule su se hranile danima, bez traga spašavanja za muškarce.

Navy mornarica je primila poruku od Japanske podmornice da je Indianapolis pogodjen i kako je americki bojni brod potonuo, ali su poruku zanemarili kao trik da privuce američki brodove za spašavanje u zasjedu.

Kako su prolazili dani, mnoge žrtve podlegle na toplinu, žeđ, ili pretrpilo halucinacije koje bi ih prisilile da piju morsku vodu, ali bi umrli trovanjem soli.
One koje bi žeđ prisvojila, udarila pjenja na usta sa oteklim usnama i jezikom, obicno je bilo spas za prezivjele, jer sve drugove koji su umrli bi vukli ispod sebe gdje su kruzile ajkule.

Nakon 11:00 na svoj četvrti dan u vodi, mornarički avion leti iznad i primjecuje prezivjele Indianapolisa i zove u pomoc. U roku od nekoliko sati, još jedan hidroavion na kojem je bio poručnik Adrian Marks, baca camce za spašavanje i zalihe za opstanak. Kada je Marks ugledao da ljude napadaju morski psi, odbio je naredbe i spustio se u zaražene vode i iskoristio avion za prevoz ranjenih.

Malo nakon ponoći, brod USS Doyle je stigao i pokupio posljednje preživjele iz vode.
Od Indianapolis 1.196 članova posade, ostalo je samo 317. Nemoguce je biti sigurno, ali se procjenjuje se da je od napada ajkule umrlo oko 150.

Ali u svakom slučaju, teško iskušenje preživjelih Indianopolisa ostaje najgora pomorska katastrofa Sjedinjenih Američkih Država pomorske historije.

The post Najgori Napad Ajkule U HISTORIJI appeared first on Najčudnije priče svijeta.