Prijevara je za mene Bila nešto neoprostivo, nešto što ni sebi, a ni njemu ne bi oprostila. Nisam imala hrabrosti da odem iz veze koja me je gušila svakim danom, bez obzira na sve situacije. Možda nikad ne bi prekinula taj odnos, da se to Nije dogodilo. Više se nisam pitala niti jedno pitanje, sve mi je bilo jasno, sada je gotovo. Nikada mu to nisam to rekla, plakala sam kao kišna godina kada sam prekidala tu vezu, ali ne zbog prekida nego zbog toga što sam sebe iznevjerila. Bog ili kako god ga ti nazivaš ima najbolji plan, jer tko zna da li bi ikada skupila hrabrosti da napravim taj korak, na kraju je to bila najbolja odluka u mom životu, nakon 3 i pol godine veze koja nije imala budućnost, budućnost kakvu sam ja željela. Bila sam slobodna i nikad sretnija do tog trenutka, sjećam se da sam srela nakon par tjedana prijateljicu u gradu, koja je u isto vrijeme prekinula vezu kao i ja. Bila je izvan sebe, smršavila je 10 kg, ja sam ju gledala i nisam mogla vjerovati. Što si to cure dopuštaju, da toliko tuguju uništavajući svoje tijelo! Nikada to nisam razumjela, a niti danas razumijem, nisam od onih koji će si napraviti nešto na štetu, ako me je netko povrijedio, koliko god nekog voljela uvijek sam svoj život voljela više. Ako si mislio da je tu kraj mojim ljubavnim lomovima varaš se, tek sam navršavala 21 godinu, osjećala sam se izvrsno, nije mi nitko ni trebao, ali kako to biva kad si solo, tvoje prijateljice te guraju svakom dečku koji u disku baci oko na tebe. Tako je bilo i sa mnom, upoznavala sam različite tipove dečkiju, od onih koji su bili ženskaroši, a ja sam mislila kao svaka cura da je ženskaroše moguće promijeniti, ali nije, nemoj se ni truditi. One koji žele pa ne žele vezu, onih koji bi me na prvi pogled oženili, onih koji me nisu mogli prestati gnjaviti na mobitel dok ih nisam blokirala, onih koji su jedan dan divni, a drugi totalno drugačiji. Bilo je tu i par veza, veza u kojoj sam ja zamislila da je on netko tko nikada nije bio, gdje sam ja zamislila idealnu verziju moga muškarca i pokušala ga strpati u tu moju verziju, ali nije išlo na kraju bi bila razočarana, razočarana svojim očekivanja, on nije bio ništa što sam ja zamislila baš ništa od toga. Veza u kojoj sam ja izgubila glavu i tijelo pod nogama jer smo se igrali one igrice, on se treba prvi javiti, a ti Marina trebaš čekati, ti si cura, to su bili savjeti moje prijateljice, koje sam primjenjivala jedno vrijeme i tada je sve funkcioniralo, a kada sam pokazala da mi je stalo bilo je gotovo. Nisam bila nikada od onih koja je voljela igrice, ako mi se sviđaš reći ću ti, ako ti želim poslat poruku poslat ću ti, to sam ja. Svi apsolutno svi moji prijatelji znaju tko sam ja, jer ja to ne skrivam nikada, ako mi se smije, smijem se, ako mi se plače, plačem, ako si me naljutio, ljutim se. Sve što osjećam to i pokazujem. Ako te volim, volim te onako iz duše najiskrenije, svaki moj prijatelj/prijateljica zna da ga volim, volim beskrajno ja to ne skrivam, oduvijek pričam ljudima da ih volim i da sam sretna što su oni u mom životu. Moja najbolja prijateljica koja mi je igrom sudbine postala cimerica u razdoblju kada sam prekinula vezu koja nije imala smisla rekla mi je da nikad nije upoznala osobu kao ja, uvijek se sve na meni vidi, uvijek sve kažem što mi je na duši. Nikada nisam znala drugačije, baš nikada, niti ne želim. Sve što sam željela je imati pravu ljubav. I išla sam na razne spojeve, upoznavala sam dečke s interneta, otišla na jedan spoj i nikada se više njima javila, s nekima sam ostala u kontaktu samo na facebook prijateljstvu, neke sam blokirala na facebooku. U međuvremenu sam se par puta javila dečku iz početka priče, kada bi mi vršili pritisak obitelj, prijatelji i svi ostali jer ono postat ću "stara cura", ali shvatila sam nakon što bi se vidjeli da to nema smisla. Kada bi on našao curu iz inata sam mu se javila da vidi da je slab na mene i naravno da je bio. Već mi je bilo 24 godine, pokušala sam na razno razne načine naći tu svoju pravu ljubav, dok su se cure mojih godina počele udavati, neke zato što im ističe vrijeme, neke nadam se iz ljubavi. A meni su svi vršili pritisak jer nisam imala nikakvog dečka niti ozbiljnu vezu. S druge strane bližio se kraj mog studiranja, imala sam studentski posao i živjela sam doista lijepo. Nekad bi me uhvatili oni dani kada bi pomislila a dobro mogu pokušati izaći na neki spoj i na kraju se više ne bih javila. Nadala sam se da ću naći tu pravu ljubav, ali nikako ja nisam pronalazila. Vani bi mi prilazili sve neki idioti, pokušavala sam čak nešto s bivšima kao pa možda će sad uspjeti i nije. U glavi bi maštala o svojoj pravoj ljubavi. Prijateljica mi je pokušala dogovoriti spoj na kojem mi je taj dečko rekao da on zna da sam ja prava, da nikad nije upoznao takvu osobu i tako dalje, a ja sam pobjegla. Kako nakon jednog spoja možeš znati da sam ja prava, odmah u startu me je udaljio miljama od sebe. Bila sam već umorna od svega toga i rekla sam si dobro Marina pa što možeš ti živjeti i sama, bila sam sretna, imala sam super posao, divne kolege na poslu i divne prijatelje i obitelj. Putovala sam s prijateljima, skočila sam s padobranom, skakala sam bungee jumping, uživala sam u životu. Izgradila sam samopouzdanje, bila sam sama sebi dovoljna doista jesam. Počela sam se baviti jogom. Nakon svih tih situacija i dečkiju znala sam što ne želim, od svakoga od njih sam naučila puno toga, naučila sam puno toga o sebi, bila sam spremna provesti cijeli život sama, ali onda je naišao on, kako je to izgledalo u sljedećem postu.
