Jelena Iva Nikolić poznata je hrvatska food stilistica te ujedno jedna od rijetkih Hrvatica koja se odlučila na porod kod kuće. Zapravo, uz pjevačicu Martinu Tomčić ne znamo niti jednu drugu Hrvaticu, bila ona slavna ili ne, koja je učinila isto pa je Jelena tim više mama koja razbija sve ustaljene ideje o majčinstvu, što ćete saznati i sami nakon što pročitate ovaj brutalno iskren i predivan intervju. Da stvar bude bolja Jelena je prvi put rodila u 42. godini života pa je ovaj intervju tim zanimljiviji. Stoga, udobno se zavalite i uživajte u možda najiskrenijem i najpoučnijem iskustvu koje je ikad ijedna mama podijelila s nama.

1. Kako i zašto si se odlučila na porod kod kuće i kako bi opisala to iskustvo?

Nakon što sam pročitala knjigu Michel Odenta: The Functions of the Orgasm; The Higway to Transcendence, poželjela sam si orgazmični porod, kao nastavak ljubavnoga čina u kojemu je začeto dijete (tako piše u knjizi!). Knjigu mi je preporučila prijateljica, doula, dok smo ćaskale o poimanju trudnoće kao bolesti u današnjem društvu i svim potisnutim ljepotama toga stanja koje bi za svaku ženu trebalo biti vrhunac ženstvenosti ilitiga ženskosti, gdje se osjeća kao boginja, a ne kao hormonalna bova s natečenim zglobovima.

Kad sam zatrudnjela svima sam govorila da sam u blaženome stanju, što je u vrijeme naših baka bio ustaljen izraz za drugo stanje. Po tome se već vidi kako je trudnoći oduzeta moć i ljepota koju daje ženama. O senzualnoj, seksualnoj, animalnoj komponenti da ne govorimo, pogledajte samo kako izgledaju grudnjaci za dojilje ili odjeća za trudnice – strašno! Pred kraj trudnoće sam otkrila da je Zara izbacila neku funkymomma odjeću, ali sve je to dosta šturo još uvijek. Trudnoća je kao i vođenje ljubavi puna orgazmične, high energije, dopamina, serotonina, oksitocina i svih dobrih hormona koje su ljudi naučili konzumirati, iskusiti uglavnom kroz opijate danas. Iskustvo poroda kod kuće je spajanje s tom i takvom divljom, prirodnom, prekrasnom energijom kojoj se, kao i u seksualnom činu, valja prepustiti i u njoj uživati. Još kad je u sve uključen i partner, pa zajedno i nesmetano prolazite kroz jedno od najintenzivnijih iskustava u životu, a sve natopljeno emocijama – tko bi želio roditi u bolnici?! Naravno, za takav pothvat važno je imati urednu, veselu trudnoću bez ikakvih komplikacija, kojom sam bila darovana. Niti jednom nisam povraćala, a kamoli štogod gore ili neugodnije od toga. Naravno, prehrana i način života tu igraju ključnu ulogu. Po prirodi sam otvorena, hranim se zdravo i s guštom! 

Nema ništa prirodnije od poroda u vlastitome domu, uz ljude koje volite, u intimnoj, svečanoj atmosferi, punoj ljubavi jer donosite, zapravo asistirate dolasku novoga života & energiji bezuvjetne ljubavi u ovu dimenziju. Wow. Nešto toliko moćno ne može se usporediti ni sa čime. Naša beba je došla tako spokojna i prelijepa. 

Niti jednom nije zaplakao. Samo je dobrih pola sata ispuštao jedan te isti zvuk koji je zvučao kao; ekek, ek ek. I to je to. Nakon poroda, koji se odigrao u kupaonici gdje sam gola čučnula, primila se za umivaonik i dogovorila s bebom da ćemo se roditi pa je došao u dva truda, otuširala sam se, doula mi ga je stavila na prsa, onakvog malog, s laganim osmjehom na licu (ličio mi je na ljenjivca!) i to je bilo to. Nakon 36 sati doduše (od prvog truda) koji su prošli u smijehu, hodanju po stepenicama, plesanju na afričke i salsa ritmove (valjalo je otvoriti / opustiti kukove i područje zdjelice), jedenju vrhunske talijanske hrane koju su nam skuhali prijatelji, vlasnici restorana Papavero. Ana, vlasnica je čak i došla i provela neko vrijeme s nama. Mi smo bili; doula, babica, moj partner i ja. Kroz trudove sam prolazila s puno disanja, tuširanja s toplom vodom po kralježnici, masažama koje su naizmjence radili moj partner i doula. Uglavnom sve je bilo posvećeno meni, 120 %. Mogla sam se opustiti i uživati u pažnji i ljubavi koju sam primala. Samo rođenje bebe nikada nećemo zaboraviti – bilo nam je toliko čarobno, svečano, ljubavno, veličanstveno – da nas je ta energija držala i još nas uvijek drži kroz sve neprospavane noći. 

2. S obzirom na to da si rodila iza 40. godine života možeš li malo reći i o tom iskustvu? Jesi li imala komplikacija, kakva ti je bila trudnoća, jesu li te ljudi strašili s time kako si već stara rodilja i sve te gluposti?

U 11. mjesecu ću napuniti 43 godine. Dakle, rodila sam s pune 42 svoje prvo dijete, nakon lagane, zdrave i vesele trudnoće u kojoj sam dobila 20 kg jer sam uživala u sebi, svome tijelu, seksu, hrani, svemu što život čini – sočnim! Nisam slušala nikoga osim sebe i svoje tijelo / intuiciju. Okej – jedino me prijatelj, koji mi je davao akupunkturu na početku (zato su mi hormoni bili balansirani!), uspio uvjeriti da nakon poroda ostanem 40 dana u kući i odradim postpartum old school ilitiga odmarajući, bondajući se s bebom, jedući određenu, superhranjivu hranu. Na sve smo se to pripremili prije poroda, skuhali litre i litre mesnih, ribljih i povrtnih temeljaca, napunili kuhinjsku špajzu superhranom za smoothieje, oraščićima, zobenim pahuljicama (super su za boostat mlijeko), sušenim biljem za biljne čajeve / infuzije, začinima (svježi đumbir, kurkuma, cimet – sve što zagrijava tijelo).  Zato mi sada ne ispada kosa, niti imam pokvarene zube, niti me bole kosti, a bogami i sve je tako brzo zacijelilo da sam se i sama iznenadila!

Svi su me strašili – stalno. Sa svime. Pričali mi horor priče o porodu, gledali me kao da sam skroz poludjela kad bih spomenula kućni porod (k’o da živimo u 11 stoljeću, u zemunici gdje me babica dolazi s kantom vode i hrđavim nožem poroditi i pritom i mene i dijete zarazi nekom boleštinom ili umremo od sepse!). 

Osim toga to je kod nas ilegalno – što je suludo jer po meni bi svaka žena trebala sama odlučiti gdje i kako će roditi. Babicu sam stoga uvezla iz Austrije. Dakle, da sam išla kroz sustav završila bih odmah u bolnici kao rizična i takozvana gerijatrijska trudnoća. S 42 godine, prvo dijete – uuuu rizično i vjerojatno carski na kraju, jer se nikome ne bi dalo čekati da se porodim (36 sati?! – ma daaajte molim vas; inducirat’ ili rezat’!). Sve u svemu; niti sam imala komplikacija u trudnoći, niti u porodu niti nakon poroda niti sada s djetetom. Jedina komplikacija mi je što se ne uspijem naspavati. Sreća? Ne bih rekla, više se radi o zdravome tijelu, duhu, razumu i vjerovanju, prepuštanju prirodnim procesima. Moja bi babica rekla: svaka se maca zna sama poroditi, pa sad zamisli što sve onda žena može? 

3. Kada je po tebi najbolje vrijeme da žena postane majkom i jesi li razmišljala o tome da postaneš majka, planirala to ili se to jednostavno dogodilo prirodno, spontano, odjednom?

Prirodno i odjednom. Nakon što sam upoznala čovjeka s kojim sam poželjela imati dijete. Kod mene je bilo važnije – prvo imam partnera, pa onda dijete, tipa ako se dogodi super – ako ne opet super. Nikada ne bih forsirala ili išla na umjetnu oplodnju ili bila samohrana majka. To nije moj đir – preromantična sam. Uvijek sam sanjala o tom nekom frajeru s kojim ću dijeliti svoj život i imati obitelj. Soulmate / Twinflame spika. To me furalo i fura još uvijek. Po meni je dijete koje se rodi iz takve kombinacije – mali Svemirac! Nisam se dala strašiti biološkim satovima, ”to je znanost dokazala” i takvim floskulama. Vjerujem da smo kao ljudi jako moćna bića, naročito kad se uskladimo s prirodom i oslobodimo se društvenih uvjetovanja. Moji su jajnici oduvijek bili kao u tinejdžerice, nisam ostala trudna do trenutka kada sam to poželjela. Sreća? Možda djelomično. Ima tu dosta svijesti pa se onda i odluke donose bez kobnih posljedica. 

4. Snimila si kratki video na kojem dojiš, pritom pokrivena tek slojem prozračne tkanine. Misliš li da bi žene trebale biti otvorenije oko dojenja, više dojiti na javnim mjestima i pričati o tome jer kao da još postoji stigma oko toga?

Hahahah video je snimio moj dragi za WhatsApp chat s frendicom iz Indije koja je pitala jesmo li konačno imenovali sina! Žene bi trebale normalno dojiti u javnosti bez prekrivanja, skrivanja ili osjećaja da rade nešto što bi nekoga moglo uznemiriti. To je kao da zabranite da se jede u javnosti, tipa da ljudi ne smiju jesti sendviče po cesti ili u kafiću ili u parku. Dojenje je hranjenje djeteta, hranom i ljubavlju istovremeno. I to je to. Gdje i kako se to čini; manje bitno.  

5. Što bi poručila ženama kojima je porod kod kuće još neistražena tema, a možda razmišljaju o toj opciji?

Poručila bih im da se dobro informiraju. Današnje nam vrijeme čini toliko toga dostupnim, da ako vam se dogode neke komplikacije prije ste sami odgovorni, nego oni koju su vas kakti u iste uvalili. Informacije su dostupne, možete doći do najvećih stručnjaka u svim poljima, kombinirati istočnjačke, zapadnjačke, svakojake tretmane, tehnike, načine prehrane ili jednostavno odlučiti slušati svoju intuiciju i tijelo i ne dati se smesti glupim komentarima i strahovima. Svakako ne preporučam pitati Mr. Googlea sve i sva. Oprezno i ciljano s njim. Treba se usuditi uživati u trudnoći, svojem odnosu, tom čarobnom razdoblju i učiniti sve da si oslobodite što više mjesta i vremena. Ako treba i promijenite posao ili kompletan način života. Prinova vam je dobar razlog za radikalne rezove i hrabrije koračanje prema ostvarenju snova. 

Objava Ova mama je rodila prvo dijete u 42. godini i to kod kuće: Morate čuti njezino iskustvo, ovo je spektakularno! pojavila se prvi puta na Magicbaby.