[IZ ŠKOLSKOG ŽIVOTA] 

Dogodilo se u našoj Ugostiteljskoj školi Opatija kada je samoinicijativno učenik Matej Mataija  zamolio ravnateljicu škole da sam organizira košarkaški turnir u sportskoj dvorani Kastav, gdje bi se učenici naše škole  natjecali u košarci i donirali novac (20,00 kuna za učešće) za bolesnog i vrsnog košarkaša, šesnaestogodišnjaka Matiju Katalinića, učenika Medicinske škole u Rijeci.

Da facebook nije tako loša stvar, kao što govore stariji naraštaji, dokazao je Matej kojemu je ovo bila samo polazna točka da učini svoje veliko i plemenito djelo. Naime „surfajući“ mrežom naišao je na pismo Matije Katalinića, koji se naglo nakon košarkaške utakmice suočio s okrutnom istinom da je teško obolio tj. da ima osteosarkom desnog koljena. Pročitavši sve što je Matija tijekom tri mjeseca svoje bolesti prošao: operacije, bolno bolničko liječenje u Centru za maligne bolesti u Zagrebu, kemoterapiju i nenadanu smrt oca, osupnut ovom životnom pričom odlučio je da pomogne mladom senioru košarkaškog kluba Kastav.

Pronašavši u sebi dovoljno samopouzdanja, suosjećanja, dobrote, a rekla bih i  hrabrosti uputio se je u Kastav kako bi objasnio svoju nakanu da organizira dobrotvorni košarkaški turnir za Matiju Katalinića i bez problema, naišavši na dobre ljude dobio na upotrebu sportsku dvoranu Kastav te ugovorio termin. Kao bivša rukometašica, naša je ravnateljica oduševljeno pristala da učenici sudjeluju u dobrotvornoj akciji i u ime škole donirala novac za nogometnu momčad  1.a razreda (koja je na Dan škole pobijedila na nogometnom turniru u našoj školi) te potaknula profesore da podrže svojim prisustvovanjem ovu hvalevrijednu akciju.

Za bolesnog Matiju održao se je turnir i donacija je sakupljena.

Rekli bismo s ponosom:“ Odlično Matej!“ Tu još nije kraj.

Jednostavan i samozatajan a vedar u svom nastupu  krenuo je dalje zamolivši bivšu Matijinu razrednicu iz osnovne škole profesoricu Milenu da ga preveze do Zagreba, kako bi s njom i nastavnicom Tjelesnog odgoja posjetio i upoznao Matiju Katalinića. Utrpao im se u automobil.

„Tata je dao džeparac, a ja sam si našao besplatno prenoćište u Zagrebu.“ s lakoćo mi je rekao Matej.

Začuđena s kojom priprostošću mi pripovijeda o svemu, pomislila sam kako sve moram dobro provjeriti jer prvi tren nisam mogla vjerovati kako je sve to istina. Želja mu se je ostvarila i upoznao je Matiju Katalinića! S žaljenjem mi je rekao kako se kratko zadržao s njim, jer su u klinici za tumore posjete  kratke.

S ovom pričom se već tri dana budim i liježem i nikako da je napišem. Čini mi se kao da to nije dovoljno i kao da neću imati prave riječi kako bih izrazila ono što je ovo dobro djelo mog učenika probudilo u meni.

Danas gledam Mateja u prvoj klupi kako mi se blago osmjehuje i osjećam :

„Sad mi je dobro i srce mi je veliko.“

Nevjerojatno i dostojno čovjeka.

Dajana Ljubičić,prof.

Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost prof. Dajane Ljubičić

Post [IZ ŠKOLSKOG ŽIVOTA] „Sad Sam Dobro i srce mi je veliko.“ je prvi puta viđen na Upisi u srednju 2016./2017. Sve o upisima u srednje škole.