Nove priče iz Žumberka, zemlje turizma i futurizma.

Premda se ne može reći da Žumberak ima svoju Jane Austen ili sestre Bronte, kao neki engleski lokalni krajevi, dakle nešto što je odredilo cijeli (kanon)standard hrvatske književnosti iz malih, ruralnih sredina, Žumberak je ipak jednim dijelom povezan s opusom najvećih hrvatskih pisaca.

Ovaj povijesni roman tako opisuje život i borbu uskoka protiv Mletaka u prvoj polovici 17. stoljeća s konkurentskom Mletačkom republikom. Upravo ti uskoci iz Senja su se po nalogu austrijskih careva kroz 16. i 17. stoljeće kontinuirano doseljavali na područje Žumberka gdje su nastavili biti pogranični vojnici braneći austrijsko multinacionalno carstvo od turskih napada.

Šenoa je kao izletnik puno vremena provodio na Žumberku pa je tako napisao i latiniziranu pjesmu svom prijatelju Tadiji Smičiklasu, važnom hrvatskom povijesničaru, rođenom Žumberčaninu. Šenoa ga u pjesmi čak naziva "hrvatskim Herodotom".

Osim što je August Šenoa (1838-1881), najveći hrvatski pisac 19. stoljeća imao brojne veze sa Žumberkom, od prijatelja do književne inspiracije, manje je poznato da je i najveći hrvatski pisac 20. stoljeća, Miroslav Krleža (1893-1981) također imao veze sa Žumberkom. Krleža je baš kao i Šenoa, rođen i živio u metropoli, Zagrebu. Za razliku od Šenoe čiji su preci doselili u Hrvatsku iz Češke, Krležina obitelj je generacijama živjela u Zagrebu, prvi Krleža se spominje još u 17. stoljeću, međutim vjeruje se da je dalje porijeklo njegovog prezimena iz krajeva sjeverozapadno od Zagreba uz slovensku granicu. Stoga nije neobično da je Krleža radnju svojeg najpoznatijeg romana "Povratak Filipa Latinovicza" smjestio u malo mjesto koje se zove Kostanjevac.

Taj psihološki roman govori o umjetniku, slikaru koji se vraća majci u rodni kraj i prolazi stvaralačku krizu nakon postignutih uspjeha u Europi. Tamo je otišao kao siromašni student a vratio se kao uspješni, cijenjeni umjetnik. Preispituje sebe i svoje motive i kroz susrete i ljubavne avanture s lokalnim, neobičnim ljudima Filip se pokušava vratiti izvornoj prirodi i pronaći novu motivaciju za slikanje.

Kostanjevac je inače mjesto općinske uprave za cijeli Žumberak i nalazi se na samo 1 kilometar udaljenosti od hostela Flores u Jurkovom selu. Ime dolazi od stare hrvatske riječi kostanj koja znači kesten, kojim su bogate šume žumberačke prirode. Nema dokaza da je Krleža u svom romanu namjerno mislio baš na Kostanjevac u Žumberku, npr. oko Varaždina, sjeveroistočno od Zagreba, postoje toponimi Kostanjevec ("e" umjesto "a"), a u romanu Krleža često navodi istočna mjesta, iz Podravine i Slavonije koja su prilično udaljena od njegovog lokalnog kraja koji najbolje poznaje. Međutim Krleža je često radnju svojih fikcijskih romana i drama namjerno smještao u mala provincijska mjesta, namjerno izmišljenih imena, a prilično je vjerojatno da je baš Kostanjevac u Žumberku utjecao na pisca da izmisli to "imaginarno" ime. Naime na cijeli Krležin opus najviše je utjecala lokalna kultura krajeva sjeverno i zapadno od Zagreba, pa je tako na kajkavskom, sjevernohrvatskom dijalektu napisao i Balade Petrice Kerempuha. Književni lik Petrica Kerempuh je i prije Krleže bio tradicionalna, hrvatska verzija Tilla Eulenspiegela. Dakle to je pučki zabavljač s gitarom, šaljivac i lakrdijaš. Čovjek iz naroda koji ismijava i kritizira moćne ljude i vladare.

Osim Miroslava Krleže, još su brojni drugi pisci iz ovog kraja poput Janka Matka, (ne toliko poznati u inozemstvu ali vrlo čitani i popularni pisci u Hrvatskoj) smještali radnju svojih romana, direktno ili indirektno, u Žumberak ali o tome ću više pisati drugom prilikom.